19/06/2021
Pretraga
Suzana Matić. Tri pjesme

Suzana Matić. Tri pjesme

Na odjelu “Voće i povrće” ponovno sam srela onog istog lika

kojem sam ljetos rekla “Volim te”
nakon što je otišao s rog paprikama i gurajući kolica lijevom rukom,
jedinom koju ima.
Danas sam na isto mjesto došla po mango.
Jučer sam kupila pet komada na akciji,
ali smaknula sam ih redom i sad sam se vratila po još.
Prepoznala sam ga već izdaleka, tog čovjeka
kojem sam ljetos glasno izjavila ljubav, ali on to nije čuo.
I vidim – bira mango.
I vidim da i on ima pet komada u prozirnoj vrećici
koju drži u ruci koja mu je sve
što od ruku ima.
I neka struja prođe kroz mene.
Jednako je lijep, jednako je svoj kao i onda,
odvaguje voće istim nezaboravnim pokretima
i nema pojma da ga je netko ljetos toliko volio
da mu je napisao ljubavnu pjesmu.
I stanem kraj njega.
Približim mu se jer naravno trebam i ja mango,
samo zbog toga,
jedino zato,
ali onda vidim da nigdje nije istaknuta cijena za to što želim,
pa pitam njega jel’ je možda on zna,
a on kaže da ne zna, ali da je obično deset kuna,
a ja kažem da znam, ali da je jučer bio na akciji,
da je bio pet,
i eto, što da kažem,
i čovjek kojeg sam ljetos jako voljela i ja volimo jesti mango,
kupujemo po pet komada
i pratimo kako mu se kreće cijena na tržištu.
Jedino što ta cijena sada nigdje ni piše.
Pa se obratim prodavaču koji stoji nedaleko od nas i kažem:
“Molim vas, pošto vam je mango?”
a prodavač dođe i traži, ali ni on ne nalazi
pa kaže: “Čekajte!”
i odlazi prema blagajnama,
a nas dvoje ostajemo zajedno čekati,
mislim – tako nam je rečeno,
i gledamo se, a on onda kaže “Sad smo ga zbunili”,
pa se smijemo,
imamo malo zavjeru, neku urotu,
eto, mi zajednički djelujemo na odjelu “Voće i povrće”,
a onda se vrati prodavač i kaže: “4.99”,
a ja kažem: “Jesam vam rekla?”
a moja ljetna ljubav kaže: “E onda ću uzeti još dva!”
a ja se smijem i kažem: “E s njima sam vas ja častila!”
pa odlazim sa svojih pet komada
i zaokrenem za police,
ali već u sljedećem trenu provirim iza njih,
i vidim da se on još uvijek smije,
i vidim da sam ga častila i smijehom,
tog čovjeka kojem sam ljetos rekla “Volim te”,
i vidim da i on voli mene.


O čemu razmišljaš, pitaš.

Ne kažem:
Kad sam mislila da je ljubav ono što te cijelu proguta,
imala sam četrdeset i sedam kila.
Kad sam mislila da su ljubav i sreća sinonimi,
pisala sam tužne pjesme.
Kad sam mislila da su ljubav i gubitak dvije strane
iste medalje,
izgubila sam dosta kose.
Kad sam mislila da je ljubav dar,
zatvarala sam srce u kutije
koje bi se raspale u transportu.
Kad sam mislila da se ljubav može odstraniti
iz organizma,
pila sam vitaminske nadomjestke.
Kad sam mislila da je ljubav bol,
ponašala sam se kao kaskader.
Kad sam mislila da je ljubav igra,
ostajao mi je pijesak iz pješčanika u gaćicama i ustima.
Kad sam mislila da je zapravo uvijek
izmislim sama,
nisam imala dovoljno mašte
ni za sagledavanje činjenica.
Kad god sam od nje, bez žaljenja, pogibala
u vlastitom minskom polju,
bilo je to zato jer sam,
pazeći na svaku las na nekoj muškoj glavi,
istovremeno spašavala i vlastiti život.
Ne tekući, nego – budući.
Ovaj – budući.
U kojem ne mogu ništa misliti
dok je tvoja gusta gusta kosa
među mojim prstima
neupitna.


Ničega na ovom svijetu ne bojim se kao nježnosti

Ljudi mi ne vjeruju kad to kažem
Misle da lažem
Kao što vjerojatno misle da izmišljam kad kažem
Da imam paničan strah od formulara
Jer sam kao – odlikašica
I navodno pametna
I imam čak i neki svoj biznis
Ali sam valjda dovoljno glupa da mislim
Da je to nešto ‘nako… šarmantno za reć
A nemaju pojma koliko me stegne u trbuhu
I kolika me slabost ulovi u koljenima
I kako zaboravim disati
I kakva je to vrtoglavica koja me skoro pa sruši
U ponor koji se najednom otvori
Zbog svakog otvorenog službenog papira
Na koji moram staviti svoj žig
Na kojem moram popuniti nešto
Koliko beskonačno dugo to odlažem
Guram u stranu
Na sve strane
Jer…
Ono što nisi pročitao – nije se dogodilo
Ono na što nisi odgovorio – nije se dogodilo
Stvaram danomice takve gomile nijekanja
U koje se ne usuđujem pogledati
Iako postoji šansa da možda zbog toga
Upravo ostajem bez svih svojih prava na legitiman život
Ili život kakav valjda “zaslužujem”
Ili… beneficija
Ili čak – dokaza da postojim
Kao ravnopravno ljudsko biće
No dobro… fizička osoba
Ali moj strah je jači od toga
I jača godinama
Razvija se u neslućenim smjerovima
Ta strepnja da se u mailu koji je stigao s adrese neke institucije
Ili debeloj koverti u kasliću
Skriva kazna za neki teški zločin koji sam počinila
A da se toga i ne sjećam
Neka presuda na doživotnu robiju
Izgnanstvo…
Ne znam što
I OK, znam ja da je to pretjerano
I racionaliziram dodatno
Pa si kažem: prvo, nevina si
Drugo: preodrasla si za takve strahove
Ali uvijek je tako
Kažem ti
Nisam ti lagala, kad sam ti prešutjela
Da se ničega na ovom svijetu ne bojim
Kao tvoje nježnosti
Sada

booke.hr

U književnom časopisu booke.hr publici pružamo kvalitetne radove pjesnika, pisaca i književnika iz Hrvatske i susjednih zemalja. Uz Blitz vijesti, kritiku i kolumnu, našim ćemo gostima postavljati pitanja izbjegavajući standardne, po shemi vođene razgovore, te i na taj način promovirati kulturne vrijednosti, promicati ih i poticati svoju publiku na povezivanje, razvijanje dijaloga i razmjenu mišljenja.

Kontakt