TI MENE NOSIŠ
Na ponovljenom suđenju u Osijeku
agroseksualac Mamić povlači iskaz
i lirskom subjektu
u zamjenu za šutnju
i pošteno suđenje
kupuje Louis Vuitton torbicu.
Lirski subjekt
nosi mali iskaz pažnje na ramenu
i ostalim epskim objektima
pokazuje sadržaj torbice.
Iz prepune Louis Vuitton torbice
ispadaju urušene moralne vrijednosti.
Na očigled slučajnih prolaznika
zvone zaleđene umjesto suza,
razasute po stepenicama
ispred ulaza u sud.
Usud.
NASA
Paralelni svemir
NASA je jučer objavila vijest o postojanju
paralelnog svemira
u kojemu vrijeme teče
unatrag.
…
.gartanu
ečet emejirv umejok u
arimves gonlelarap
ujnajotsop o tsejiv alivajbo rečuj ej ASAN
ISPOD DVADESET HERCA
frekvencije
Reci mi, što znači tišina u tvome svijetu?
— pitaš me.
Tišina je:
Do pucanja rastegnuta žica,
između dva srca,
koja najbolje prenosi frekvencije
ispod dvadeset herca.
— prešutim ti.
SAHRANILA JE SVE
tihi ispraćaji u vječnost
Sahranila je sve i mamu i tatu i prijateljice
i svu bližu i daljnju rodbinu.
Nikoga svog na ovome svijetu ona više nema.
Sve je to ona uredno platila.
Netko štedi novac za auto, kuću, stan, putovanja,
ona troši novac na grobna mjesta, sahrane i karmine,
na tihe ispraćaje u vječnost.
Ima i brata, ali brata će sahraniti žena,
barem je tako obećala. Za to ne mora brinuti.
Daleko je vječnost i uvijek puno košta.
Baku su svi zaboravili.
Prvo je ona zaboravila sve
i kako se oni zovu i kako se ona zove.
Na kraju je zaboravila umrijeti.
Ima još dečka i psa, jedino joj je to ostalo.
Mora i nju netko čuvati i sačuvati.
Na fotografijama sretni, zagrljeni, vole se.
Pas je pored njihovih nogu pronašao svoje mjesto.
Trenutak sreće zaustavljen i sačuvan za budućnost.
Kada se malo bolje zagledate u fotografiju,
njena noga stoji u nekom čudnom položaju,
kao da će poletjeti, kao da će šutnuti psa.
Neće ni taj dugo, čini se!
UŽARENO PLODNO DNO
Slama
Jesi li se ikada vozila automobilom po dnu mora?
Nije daleko to more, izađeš iz šumskog tunela i izroniš ravno do dna.
Rijetki ribiči bacaju svoje udice po kanalima, ne love ribu,
nego se udicama kao sidrom kače za dno.
Tako su sigurni od plime, valova, vremena i nevremena.
Vrijeme je žetve i crveni i zeleni kitovi ispuhuju bale slame visoko u zrak.
Svaki bolji fotograf ispunit će tim kolutovima na desetke albuma,
mnoga će djevojka pokleknuti
i zbog zarobljenog trenutka izgrebati koljena na oštrom strnjaku.
Mi nismo tu zbog toga, mi smo tu zbog ptica.
Ptice kruže i čekaju neoprezne, imaju vremena,
zapara je pa ne moraju mahati krilima,
surfaju razapete na toplim zračnim strujama.
One nam pjevaju, samo moramo znati njihov jezik,
glazba je u zraku, opipljiva i tu negdje između nas.
Želim ti pokazati svoj svijet, mjesto koje ne postoji,
more koje je otplovilo Dunavom tamo gdje su ga više trebali.
More, od kojega je ostalo samo užareno plodno dno.
