fotkala: Lorna Kijurko
NOVINE KAKVE SU NEKAD BILE
Sinoć sam naletio na internetske stranice novootvorenog Nacionalnog portala. Isprva me zasmetalo ovo ime, no brzo sam se zainteresirao za stvar ugledavši njihov slogan:
Novine kakve su nekad bile.
Kako sam se samo obradovao! Odmah sam pomislio kako ću se zaposliti kod ovih ljudi, i kako ću napokon moći u redakciju donositi originalne robe na deset plus kartica. Krajnji je čas da nahranim svoje spisateljske apetite i talente, umjesto da prepisujem vremensku prognozu i klikbejt treš s lažljivih angloamerikanskih tabloida. Pisat ću feljtone, eseje i polemičke tekstove kakvi su bili popularni u dvadesetom stoljeću! Imitirat ću Igora Mandića, karnevalizirati polemiku kao Matoš, a kako ću se rugati svemu i svačemu, zgroženi mediokriteti će me zasipati drvljem i kamenjem, krčeći mi put u anale hrvatske književne povijesti.
Uskoro ću na račun vlastitog stila i mišljenja steći priličnu reputaciju, ali i brojne neprijatelje u vidu književnika, novinara, političara i intelektualaca. Polemizirat ću s njima preko stranica Nacionalnog portala — dakako, posve artistički i s pretenzijom da ti tekstovi budu čitani i nakon moje smrti — a kad se skupi dovoljno materijala s mojim briljantnim dosjetkama na teme, javit će mi se neki veliki izdavač s idejom da to ukoriči u kakvim “Sabranim djelima”, ili tako nešto.
Kakva mi sjajna budućnost slijedi, preokrenut ću naglavačke ovu utrnulu medijsku scenu! Koja sreća da sam naletio na te stranice Nacionalnog portala!
I dalje razmišljam o svemu ovome dok odlazim u tu redakciju ponuditi im svoje usluge. Grad je okupan suncem — ipak, donekle i hladan — a ja obožavam djevojke u dugim kaputima. Razmišljam o njima kao o čokoladama zamotanim u poklon celofan. Djevojčini remeni kaputa pritom su ukrasne vrpce, a svi dobro znamo što činimo s ukrasnim vrpcama na kakvoj luksuznoj belgijskoj čokoladi.
Jao, nisam li ovdje pretjerao? Objektivizirao ženu? Nisam li pristojnu, okupanu damu sveo na tamnu, finu čokoladu s primjesom gorčine koja prati slatkoću?
Omaklo mi se. Možda me prozovu na onim Facebook stranicama Seksizam naš svagdašnji. To će mi donijeti dodatnu reklamu među osjetljivom populacijom, što je itekako dobra stvar za jednog polemičara poput Fiumanskog.
Tražim osunčane terase po gradu, poput guštera. Odmorit ću se malo prije negoli banem u redakciju Nacionalnog portala. Uživat ću na suncu i čitati Matoševe polemike za inspiraciju, a zatim ću otići na taj portal i skupo im se prodati.
Piše mi se dobro, prijatelji. Osjećam to nakon dugo vremena.
PRILIKA ZA NAPREDOVANJEM
Tamo u redakciji Nacionalnog portala su me izvarali na sto načina! Porazgovarao sam ono jutro s urednikom tih stranica, kojega sam u tančine obavijestio o svojim stilističkim i konceptualnim aspiracijama, detaljno mu razloživši kako sam izabrao upravo njih kao medij na kojemu ću konačno realizirati svoj puni novinarski potencijal.
Snimat ću video priloge kratkog metra koji će uskoro biti nagrađivani i shvaćani kao punokrvna filmska umjetnost, a ponedjeljkom ili utorkom ću donositi insajderske reportaže s razuzdanih kućnih zabava umjetničke i poduzetničke zlatne mladeži, i to u fino razrađenom bourgeois-bohème stilu: kao nekakav zagrebački Frédéric Beigbeder. Sve u svemu, objašnjavao sam mu poletno, bit ću pun vrućih roba, a ljudi će zadovoljno klikati, uz spoznaju kako se na webu napokon pojavio netko originalniji od analitičara koji smaraju političkim kolumnama, ili pak nadničara koji za 20 kn/h po čitave dane prepisuju strane portale i unose Hinine vijesti.
Taj je urednik bio dovoljno civiliziran da me sasluša, iako mi je odmah bilo jasno kako ne razumijeva s lakoćom ono što mu govorim. Potom mi je ponudio, kako je rekao, “početnu poziciju” u redakciji. Na toj ću poziciji — lupetao je tehnomenadžerskim rječnikom — “imati priliku raditi u poticajnoj atmosferi”, a ako se pokažem stvarno dobar — sada me već granatirao neoliberalnim floskulama — “doći će i prilika za napredovanjem”.
Posao koji sam trebao obavljati na toj početnoj poziciji? Prepisivanje stranih tech i lifestyle vijesti, s naglaskom na nove telefone i telekomunikacijsku industriju općenito!
Pojasnio sam tom redikulu kako je Livio Fiumanski pisac i dokumentarist, a ne nekakav robot koji će mu za tri hiljade kuna mjesečno ubacivati korporativni treš na taj sramotni portal. Izvrijeđavši nesretnika, zauvijek sam zalupio vratima te redakcije.
