* * *
Kada se probudim
treba mi pet cigareta da dođem k sebi
Nakon toga
potpuno sam spreman
ostatak dana
biti izgubljen
POING; POING; POING…
Boce po
stolovima
Odbačeni papiri po pepeljarama
Konobar je umro sa špricom u veni
Na razglasu ide
“Autoput za pakao”
Ponedjeljak
PISOAR
Popišao sam stihove u pisoar
Vrhunski preskupe birtije
Dno dna
Žuta rima
Što rimuje se s
“Moram”
“More”
I
“Nema te*
Svjetla
Posvuda
Toaletno sunce
U očima
Bliješti
RASPONI
neću se diviti cvijetu i drvetu
oni jesu i to je u potpunosti dovoljno
ostalo je biologija
a to me ne zanima
dobar je
seks
pijanstvo
spavanje
drama
animalno
ja nisam znanstvenik
ne proučavam procese
ne diže mi se kurac na renesansno
to me uopće ne zanima
ČAJ OD KAMILICE
Dok se obavljaju posljednje pripreme
Automobili stoje sa sva četiri upaljena žmigavca na cesti
Tvoreći božićnu jelku od lima
Gledano
Iz moje perspektive
Germanski penzioneri
Vođeni turističkim vodičem uz obalu
Sjećaju se djetinjstva u Hitlerjugendu
Kada su također bili dobro vođeni
Desno suveniri
Lijevo kladionice
Kašljem po sredini
Mislim da je Cres ono što se vidi u daljini
I da je Irska
Bilo bi to
Potpuno
Svejedno
JA ĆU TI…
kad god bi ti tako…
ja ne bih mogo samo da…
a ja znam kako sve to…
da ti ne pričam i o…
zamisli da ja sad…
previše bi tu onda…
pa ćeš sutra opet valjda…
bez obzira na to što mi…
i mada ne vjerujem da…
tako ti si više puta…
dosta sam te ja…
i pun mi te je već…
OBLACI
Otišao u tvoju sobu,
Upalio sam svjetlo pored svog kreveta,
Iznenada,
U pet ujutro,
I pročitao ti,
Bez obzira na posljedice,
Rolf Brinkmannovu pjesmu iz sedamdesete godine
O oblacima
Potom sam ustanovio
Da sada,
Da tek sada nakon ovoga,
Da tek sada
mogu
otići spavati
Ugasio sam svjetlo u tvojoj sobi,
Vratio se u svoju sobu,
Ugasio svjetlo pored svog kreveta
I nastavio buljiti,
Širom otvorenih očiju
U mrkli mrak
O ZELENIM KVAČICAMA ZA SUŠENJE RUBLJA I SMRDLJIVIM ČARAPAMA JORDANA PETERSONA
jebem ti statičnu poeziju
jebem ti mlitavu poeziju
jebem ti poeziju koja ništa neće i nikud ne želi ići
jebem ti poeziju koja se vječito utaplja u vlastitim govnima
jebem ti poeziju bez rizika
jebem ti bezvremenu poeziju
jebem ti poeziju koja nije u vremenu i prostoru
jebem ti poeziju koja hoće biti kao sva druga poezija
jebem ti poeziju kojoj je imperativ biti kao sva druga poezija
jebem ti “normalnu” poeziju
jebem ti poeziju koja šuti
jebem ti poeziju koja šapuće
jebem ti ljubavnu poeziju (i epsku)
jebem ti poeziju koja starački škripi zubima
jebem ti poeziju koja misli da je poezija
jebem ti poeziju, duše
jebem ti svetinju koju ste napravili od poezije
jebem ti poeziju koja je zaglavila u tračnicama
jebem ti poeziju pretvorenu u reklamni slogan
jebem ti poeziju napisanu nakon pohađanja tečaja poezije
jebem ti poeziju Tina Ujevića, Ginsbergovu poeziju i poeziju onog probisvijeta
Bukowskog
jebem ti tvog omiljenog pjesnika (njega naročito)
i jebem ti poeziju
u cjelini!
