Pročitao sam, naravno, puno više od pet knjiga u 2020. pa je sastaviti listu od tri do pet knjiga koje bih nekome preporučili, vraški težak zadatak. Kako izostaviti Put u Indiju, Tavaresa ili Divlje detektive, Bolana; kako Kovača, kako sve one divne pjesnikinje i pjesnike do čijih sam knjiga ove godine došao ili sam ih čak ugostio na Jutru poezije. Dakle, lista kakva god bila prava je i istovremeno sasvim kriva.
- Žarko Jovanovski: Pizzeria Europa (V.B.Z., Zagreb, 2020.)
Prvi roman Žarka Jovanovskog odmah je dobio nagradu VBZ-a za najbolji roman 2020. Natječaj za nagradu je anoniman pa žiri nije bio ometen građanskim likom samog autora. Oni koji su već čitali „Priče o Lenjinu i Staljinu“, pratili poetske i glazbene nastupe autora, znali su unaprijed da će s oduševljenjem čitati roman čim se pojavi.
Roman opisuje putovanje trojice prijatelja na slam festivalu u Trnavi, njihov sastanak u Beču prije puta i povratak. Život je umjetnost i zato je moguće da ih prati Karl Marx, Stevo Žigon i Satan Panonski, a bez toga ništa ne bi bilo moguće i načisto bi propali.
2. Jadranka Milenković: Soba 427 (Arete, Beograd, 2019.)
Pročitao sam oba do sada objavljena romana Jadranke Milenković (Heteros i Soba 427) i bilo koji da sam stavio na listu ne bih pogriješio. Odlučio sam se za „Soba 427“ zato što je roman dobio nagradu izdavačke kuće Arete iz Beograda i zato što sam njega prvog pročitao, a malo i zato što volim male igre s riječima kao što je broj 427 u naslovu koji je tu zato što zbroj znamenaka iznosi 13 ili je tu zato što je autorica sama iskusila boravak u sanatoriju u sobi s istim brojem. Plućna bolesnica u sanatoriju čeka da se pojavi pulmolog koji će joj odrediti terapiju, sluša priče cimerica, susreće ostale bolesnike, vodi bilješke. Sve je opisano majstorski i tako da se knjiga ne može ostaviti.
3. Monika Herceg: Vrijeme prije jezika (Fraktura, Zaprešić, 2020.)
Nakon Goranove nagrade za mlade pjesnike i knjige „Početne koordinate“, Monika je osvojila još pregršt nagrada, osvojila je srca kritike, publike i moje srce. Prošle godine „Lovostaj“, a ove godine „Vrijeme prije jezika“, nagrada za dramski tekst, aktivizam, festivali i sve ostalo pokazuje kakav životni i poetski eros nosi Moniku Herceg. Kraj njezinog djetinjstva upravo je opet razoren, ali ovaj put za to, uglavnom, nisu krivi ljudi i utoliko će sve biti lakše.
4. Ana Brnardić: Vuk i breza ( Hena Com, Zagreb, 2019.)
I Anina nova knjiga puna je tema koje me dugo intrigiraju. Priroda i naš odnos prema njoj, glazba i iskustvo nekoga tko je sam može praviti, teme o kojima društvo ne voli da se o njima priča, a posebno ne kada o njima priča žena. Puno je razloga da zavolite ovu knjigu i poeziju Ane Brnardić.
5. Andrijana Kos Lajtman: Stepenice za Stojanku K. (V.B.Z., Zagreb, 2019.)
Poezija Andrijane Kos Lajtman vrlo mi je bliska po načinu kako je o raznim temama govori na najjednostavniji mogući način. Staviš dvije opće poznate tvrdnje ili fakta jednu do druge i jedan do drugoga i onda, nekim čudom, sve zasvijetli kao žarulja uštekana u struju. To svjetlo je ono čudo u poeziji koje se događa često mimo svakog racionalnog napora da se ono stvori. Takvih čuda puna je ova knjiga.
