SISAČKI (RU)LET
Dobrodošli u Sisak
Grad prošlosti
Grad šetača
Grad pušača
Grad spavača
U Kiki City
Ostavite nadu na ulazu
Da imate što ponijeti
Na odlasku
Vi koji se još nadate
Mrvicama s punih trpeza
Da ne odete posve praznih ruku
I puste glave
Tamo gdje se ne ide
Ako ne moraš
Dobrodošli u grad iluzija
Veberovih vrana
Strieglovih dana
Matoševih kurtizana
Cickovih mališana i boema
Zaigrajte sisački rulet
Na kaldrmi zvanoj Korzo
Operite ruke
Vi koji kopate po kontejnerima
Ko Poncije Pilat
I ponesite svoj Križ
Na Šetnicu ukazanja
Klonite se kamera
Da ne snime vašu muku
Sramotu
Jad
Vi koji držite do ponosa
I dostojanstva
Dobrodošli u grad pobjeda
Grad poraženih
Grad izgubljenih
Grad voljenih
Gdje su sprovodi česti
A vjenčanja rijetka
Klinci slušaju cajke
I bogataši kukaju
Pazite na oplakane duše
Da vas ne uhvate u svoje kolo
Prezira, pohlepe, laži
I bezveznih tugaljki
Vi koji nikada u dubini srca
Niste ni otišli
Vi koji ćete se vratiti
Ko pobjednici
TABLETI… TABLETE…
Tableti… tableti
Ti tableti
Sjedneš pa leti…
Vrti se, vrti pa se opet vrti
Taj vrli, virtualni svijet
Smije se virtualno
Virtualizira
Paratizira
Pozicionira
Prijateljstvo u lajkovima
Blješti i smije se
Na ponosu blesavom ko noć
Prkosno stoji stijeg
Otpora
Da glupost ne caruje
Da primitivizam ne luduje
Da
Solidarnost
Humanost
Druguje
Jer ova je država
Solidarna
Humana
Efikasna…
Itekako
(V)au…
Imaš li tablet?
Jebeš onoga tko nema tablet!
Onoga tko nema svoj stan!
Onoga tko nema svoj auto!
Onoga tko ne nosi tene Che…!
Onoga tko stalno kuka!
(Kukala mu majka!)
Tko te sad, silo nečista, ljuti?
U vir(tu)a(na)lnom svijetu
Sve je divno, prekrasno…
Sve moguće pa i nemoguće…
Ja pa ja jedem redovito, obilno i najskuplju hranu…
Ja se, ja se provodim po moru, banjama i zahodima…
Ja, ‘ko će nego ja vozim najskuplju pilu…
Vidi me, kak’ sam lepa/lep
Ima se!
Može se!
Tko može sa mnom?
Neka pati koga smeta!
Neka pati tko nema!
Neka pati koga nema!
Sve u klinac i majčinu dušicu
Pjeva razbuđeni kanarinac u klimaksu
U vrijeme kad i vampiri spavaju
Dragi slušatelji, točno su tri sata
Najnovije vijesti iz zemlje i svijeta
Razbuđeni bankarski službenik
Koji i u snu sanja brojke
Tablicu množenja
Dobro ste čuli, ne tablicu razmnožavanja
Iako je vrijeme baš za to
Ali mu je gospođa okrenula leđa
Pardon dupe
Šlapom gađa krletku da ušutka kanarinca
I psuje prešutna prekoračenja
kamatne stope
Odi vrit!
Ti si svoje otpeval
Zutra te puštam, pa leti, leti…
Prijeti svom kućnom ljubimcu
Pali mobitel
Guta tabletu za glavu
Pije ustajalu vodu iz zamazane čaše
I namješta se da zaspi
Skupi tableti
I jeftine tablete
Plešu noćni ples
Još jedno pivce…
Još jedan red, tabla čokolade…
VRANA
Zakriještala je vrana
Skačući s drveta na drvo
U parku ispod mojih prozora
Noseći tko zna kome
Loše, rđave vijesti
Netko će, možda, ispustiti dušu
Netko će trpjeti nepravdu
Ili sramotu
Bešćutnost u vrijeme virtualnosti
Nekom se zlo sprema
Nekom je tako zapisano
U sudbini
Koju nikakve molitve
Ne mogu promijeniti
Došla je brzo pod prozore
Kriještala kao da ju gone
Ili kolju tupim nožem
Melodiju metalik rocka
I mahala krilima
Slijećući s grane na granu
Sa stabla na stablo
Usred vedrog, sunčanog dana
Kao grom iz vedra neba
Kao baba roga u bablje ljeto
Neće mene…
Još nisam došao na red
Za odapeti…
Nisam zavrijedio nikakvo zlo…
Mislio je svatko
Iza zidova svojih stanova
U kojima vlaga slaže
Okuse novonormalne jeseni
I zakiva prozorčiće
Grješnih tajni
Da drugi ne uživaju u našoj
Svakidašnjoj malenkosti
Došla je kao uljez
Prokleti revolveraš
Kroz vrata saluna
Drski tat
Koji krade zakopano blago
Iznenada
Iskriještala se kao u seansi
Traganja za nevinošću misli
Koje kuju urotu
U snuždenom srcu
Pa odlepršala dalje
Na neko novo stablo
U neku drugu
Copreničku misiju
Sada ponekad noću
Razotkriven svojom samoćom
Sanjam vranu kako kriješti
Pod mojim prozorom
I krenem ju tjerati
Al’ ne mogu ustati
Htjedoh ju otjerati galamom
Al’ glas neće iz mene
Htjedoh baciti nešto na nju
Al’ ruke mi zavezane
Za kamen izmučene duše
Probudih se u mrkloj noći
Znoj curi niz lice
I kvasi prokletu dušu
Vrana iz snova je odletjela
Odnijevši najbolji dio mog ega
Kroz noć se čuo tihi, nježni glas
Ne znam je li anđeo ili slutnja:
Izdrži… izdrži… bori se…
Moglo je biti i gore…
Nađi bolji dio sebe…
K(L)ADIONICA
Pospani Sisak se kuhao na +34
Stupnja neljudska
Nes(p)retni jahač digitalnog rodea
Smioni lav za tipkovnicom iluzija
Posvađan s koeficijentima sreće
Izašao je van iz zamračenog
Klimom ohlađenog
Rogom ega zaslađenog stana
Osvrtao se oko sebe
Da ne sretne nekog poznatog
Bježao je od znatiželjnih ljudi
Uvijek bi ga isto pitali
Isto komentirali:
Imaš li dvije, pet, deset kuna?
Baš si blijed, kako loše izgledaš!
Jadan ti, baš mi te je žao!
Kad ćeš domovini vratiti dug?
Kad ćeš platiti svoje račune?
Zašto opet nisi bio na misi?
Baš smo te mislili zvati?
A njemu, boemu bez muze,
Samo su dvije stvari
Bile na ono malo pameti
Što ostade u realnom svijetu
Izvan virtualnog dnevnog boravka:
Ispuniti listić u kladionici na Dinamo
I kupiti mrzlo pivo u najbližoj trgovini!
REVOLUCIONARI IZ HAUSTORA
Borit ćemo se za Tvornicu do zadnje kapi krvi!, hrabrim sebe i nju
Pokušavam vjerovati u to, dok moji prijatelji prave raspelo
Na ulazu u nekadašnju Majku rada, a tajkuni piju šampanjac
I nazdravljaju Judama, znajuć’ da neće biti mise za opstanak
Trudbenici vruće željezo zalijevaju obećanjima i mlakom pivom
Na trgu bešćutnosti i poraza, ne sanjaju da su bivši, da su prošlost
Nadaju se nemogućem, nadaju se da doista posljednja umire nada
Njihovi su ih poslanici odavno izdali, moleći ih da ne odustaju
Da još imaju posla, da još nešto iskamče za svoje šajtove
Nikada im nije dosta, navikli su na gospodski život bez rada
Radikalizacija i ekstremizam, to je njihova hladovina i njihov profit
Pitaš me radoznala i nestrpljiva: a kako bi se ti, dragi, borio za mene?
I gledaš me ravno u oči, radoznala, s iskrom čežnje u zjenicama
Bori se za mene i izborio si se za cijeli svijet, postat ćeš pobjednik!
Ne smeta tebi zapišani i usrani haustor, ni mačka što prede oko nogu
Ne bojiš se ni bijede, ni gladi, uradi ono u što vjeruješ, što voliš!
Nije te briga je li princip mali ili velik, važno je da stoji na vjetru
Nije vrijeme za Kazanovu, zaboravi Sartra, prijeđi s riječi na djela!
Je l’ da te ništa ne boli, da ti je dobro, da i ti ovo želiš kao i ja?
Požuri se, može nas netko vidjeti, što će misliti o meni malenoj?
Nije vrijeme za filozofiranje, budi Che Guevara, mali moj, mišu moj!
Budiš moja uspavana čula, krv mi navire u žile, nemoj stati
Dok nam tijela igraju bolero, s megafona pozivaju na pasivni otpor
Ovo je revolucija na moj način, uvjeravaš me strasnim poljupcima
Govornik na trgu poziva na povlačenje, a ti me pozivaš u napad
Vani se hladno željezo valja u nemoći, a ti mi daješ snagu vulkana
Starica s obližnjeg prozora glasno moli: O Bože, oprosti im, oprosti
Jadnici se razilaze sluđeni nadom, a ti mi daješ kaliti emocije
Nije svatko za revoluciju, ne želiš priznati da si ipak malo uživala
Revolucija jede svoju djecu, odoh ja među svoje jadnike, a ti idi kući!
Ne želim slušati tvoje priče o vjenčanju, svatovima, ponosu i ugledu
Tetama, strinama, bivšem, šefu, frendici koja je izdala tvoje povjerenje
Novoj frizuri, štiklama, Henryju Milleru, Zdravku Čoliću, Bradu Pittu
Idem sa svojim dečkima lagati samome sebi, lokati iluzije, čekati Godoa!
To je barem kakva-takva utjeha jer znam da nismo jedno za drugo
Nitko nije kriv za to, pala je zadnja klapa, jednostavno nemamo sreće
MALA MOJA IZ MAJSKE
U tvoju ulicu više ne zalazim
Nijemo plačem još u parku
Jer znam da te tamo nema
Na tvom prozoru nema više mede
Kojeg sam ti poklonio za maturalnu
Na prozoru tvoje trošne kuće
Više nema poljskog cvijeća
Znaka da ti starci nisu doma
I da si ga ostavila odškrinutog
Da se ušuljam u tvoju postelju
Mitsko mjesto mojih fantazija
Zbog tebe sam kao pijeto išo
Slaviti Dan bivše republike
Kako bih vidio tebe, sunce moje
I zaplesao sentiš na Dadu Topića
Namjerno ugasio svjetlo u sobi
Lagao sam ti: tako to rade rokeri
Došao sam ti reći da te volim
Muljao sam nakon trećeg pelinkovca
I vodio te u mrak željan usana
Podatnih i slatkih vrtnih jagoda
Od kojih mi se kao na ringlišpilu
Vrtjelo u ludoj, blesavoj glavi
Svi su me zezali zbog tebe
Vidjeli su da sam zateleban
I da toj bolesti nema lijeka
A ja sam pjevušio: seks ‘n’ rock roll
Tako ti je mala moja kad ljubi…
Zbog tebe sam pio Karlovačko
I brijao bradu s dvije-tri dlake
Nosio odijela strica Jantola
S kravatom germanskoga čvora
Mala moja iz ulice Majske
Leptiri opet obilaze maslačke
U parku u centru našeg grada
Naše klupe više nema, nema…
Sada ona na nebu sretno sniva
Tu sam te prvi put poljubio
I nožićem narisao Želja i Ljilja
Mala moja iz ulice Majske
Ulice koje više nema
Jer nema tebe
Nema mene
Nema nas
Samo vjetar ponekad zasvira
Samo pčele ponekad zazuje
Samo zidovi ožive srećom
U kući u kojoj nitko ne živi
U ulici koja raste u mojoj prošlosti
Mala moja iz Majske
(Naklada: Sisačka udruga za promicanje alternativne i urbane kulture 2021.)