METAMORFOZA KAMELEONA
Cijelu je noć sanjao
I budio se u znoju
U suzama
I u strahu
Kako se ruši svijet
Kakvog pozna
U kojem se dobro osjeća
Prijetnje
Zasjede
Zamke
Sve se rušilo
Ono što je znao i mogao
Prijatelji su postali vukovi
Koji love u čoporu
Loše vrijeme za
Samotnjake
Kakav je on
Neprilagođen
Nezreo
Blesav
Ponizan
Koji se nisu snašli
U ovom virtualnom svijetu
Dojma
Show biznisa
Lajkova
Uspostave novog
Svjetskog poretka
Kojima se živo
J…
Pardon
Živo fućka
Za to kako se osjeća
Cijeli se život
Prilagođavao drugima
Što će misliti o njemu
Oni ipak imaju kuće
U elitnim kvartovima
Na jedan, dva kata
Oni voze Audije broj taj i taj
Oni su u igri
A on je
Cijeli život živio
Za druge
Za domovinu kad je trebalo
Za svoj rodni grad koji se gradio
Za svoju obitelj koja ga se sjetila
Da ga tapšu
Da ga hvale
Da ga koriste
Za socijalne i političke zadatke
I jednog dana
Kad se okrenuo
Oko sebe
I zbrojio se
Čuo je kako govore
o Sanaderu
Plenkoviću
Milanoviću
Kako misle
Da je glup
Blesav
A on se preobrazio
Igra igru
I počeo vikat
Dolje Vlada,
dolje Vlada
Kao da je Vlada kriva
Što se nije snašao
Što ne zna
Petljati
Krasti
Uzimati
Zabacio je udicu
I pecao
Ako ulovi nešto
Bit će sretan
A ako ne ulovi ništa
Neće biti nesretan
Shvatio je
Prijatelj moj
Da se nije dovoljno
Promijenio
Da ne može protiv sebe
FALI MI
Već 23 godine živim u zidovima
Gradskih stanova
Slušam ispovijedi bivših stanara
Njihove žalopojke
Nikad im dosta para
Ljubavi
Ugleda
Zaviruju u tuđe tanjure
Nečije krevete
Buđelare
Ljude cijene po tome
Jesu li bili na moru
Mogu li srediti pregled u bolnici
Kod uglednog kirurga ili onkologa
Kakav auto voze
S kim se druže
Ljetuju
Skijaju
Kol’ke su im plaće
Koje marke odjeće i obuće nose
Što objavljuju na Fejsu
Zarobljen u njihovim duhovima
Svađama
Mirenjima
Feštama
Pretvaranjima
Lažima
Pretvaram se da ih ne čujem
Čujem samo ples ljubavi
Jer u ljubav vjerujem
Kao što vjerujem
Da postoji netko
Tko upravlja našim životima
I umišljam si da je ruža
Taj simbol ljepote
Koji raste i cvate
Svake godine
I daruje nam
Neodoljivi miris sreće
Požude
Strasti
Istinske čarolije
Bez koje ne znam
Koračati
Putem
Kojim me vodi
On kojem vjerujem
Kojem sam se sav dao
Jer želim vjerovati
Da je dobro unatoč svemu dobro
Da je čovjek čovjeku čovjek
Leći na mekanu tratinu
Gledati u nebo
Osluškivati oblake
I nadolazeće kiše
Slobodan
Svoj
Fali mi moja mladina na selu
Jako fali…
POROCI
Neće me uništiti
Ni veliiiiikiiiiii meteorit
Preživjet će dinosauri mašte
Neće me uništiti ni Putin
Ni njegove rakete i dronovi
Hrabri pobjeđuju i kad junački ginu
I još dobiju spomenik
U srcima ugnjetavanih ljudi
Neće me pobijediti
Ni cijene, ni trgovci
Ni gospodari
Novog svjetskog poretka
Baš bi se jako usrećili
Kad bi saznali moj dnevni raspored
I aktivnosti
Od dosade bi odustali u drugoj minuti
Podivljali bi njihovi aparati
Od roja mojih misli što se traže
Kuju pod čekićem emocije
I traže da izađu na svjetlo dana
Mene će uništiti moji poroci
Peta kolona
Istražio sam
Siguran sam da su oni
Oni me cinkaju kad maznem pivo
I zabetoniram s rakijom
A obećao sam da neću
Čak dao riječ
Ali vrag mi nije dao mira
Nagovarali me, nagovarali
Dok me nisu nagovorili
A mene stvarno nije teško nagovoriti
Na pivo iz gajbe
I onda me odali
Izdali
Dodali razne kvalifikacije
Psihološke dijagnoze
Karakterne osobine
Toliko da sam se zbilja ustrašio
Tog zajebanog tipa
Kojeg su opisivali
O kojem su pričali
I onda zbrisali
Sakrili se u mišje rupe
Ni da pisnu
Ni traga, ni glasa
Čekajući moje oklijevanje
Ranjivost
Ugodu
Da opet napadnu
I opet me izdaju
Kako bi čovjek živio bez poroka?
Od čega bi umro?
O čemu bi pričao s frendovima
Uz pivo, rakiju i domaću kobasicu
Narezanu po 45 stupnjeva?
KAKO POSTATI GAD?
I bivša djevojka
Koju sam volio
Više nego sebe
A ona je voljela
Više sebe
(Što će ljudi misliti
O njoj)
Nego mene
Rekla mi je
Da ne plačem
Za njom
Da ona ne vrijedi
Mojih suza
I uspomena
Već ima novog dečka
Koji vozi novu mečku
Ispod čekića
I drži ju
K’o kap vode na dlanu
A ja živim u motelu
Jedem parizer
I volim mortadelu
I domaći špek iz Gline
I jeger
I nemam budućnost
Al’ svejedno
Plakao sam bez suza
Trebalo mi je vremena
Da shvatim
Kako je mislila na mene
Kad je rekla
Da nisam gad
A ona voli gadove
Baš su pravi frajeri
Trebalo je noći
I dana
Da presuši more
U vodenici srca
Da mlin ljubavi
Više ne melje
Najbolje tijesto
Kojim se mijese
Oni hrabri
Što nikad ne plaču
Ni nakon nje
Nisam naučio
Kako se postaje gad
Pitao sam berdaša
Koji je okrenuo
Sve što je bilo žensko
I padalo na njegov šarm
Pitao sam konobara
Koji se naslušao tužnih priča
Pitao sam prijatelja svećenika
Koji vodi knjigu u duši
O ispovijedima
I tajnama
Pitao sam doktore
Koji spašavaju živote
Pitao sam Ciganku
Da mi kaže
Zašto nisam imao sreće
U ljubavi
Sve sam ih pitao
Kako postati gad
Bešćutan
Drzak
Grub
Zao
Nepokolebljiv
Svi su mi govorili
Smanji osjećaje
Smanji doživljaj
Zar nisi vidio
Kako ljudi varaju
Jedni druge
Kako glume
Kad im nešto treba
Kako ti likovi
Prolaze bolje od tebe
Voze skupe aute
Ševe ljepotice
Neki se prave frajeri
A doma su papučari
Nitko mi nije znao reći
Kako se postaje gad
Kojeg ništa ne dira
Uvijek gleda svoj interes
I libido
Sve dok mi jedne noći
Bog ne šapne
To nisi ti
Nije to za tebe
Ti ne želiš biti gad
Budi normalan
I svoj
JESI LI ČITAO SUN TZUA?
Sun Tzu je sve znao
O umijeću ratovanja,
Pričaju mi mladi prijatelji
Dok kuju planove kako pobijediti
Svoje neprijatelje,
Kako im natjerati strah u kosti
Prije nego što napad krene.
Neprijatelja će pretvoriti u prijatelja,
Glumiti prijateljstvo,
Dati mu dobro jesti,
Napiti ga,
Dati mu para
Da pomisli da je pametan i moćan,
Podvesti mu mladu curu
Ili dečkića,
Već kako voli.
I kad se opusti, najmanje nada,
Ode mu glava,
Giljotina duha opet radi,
Sam si je presudio.
Kad je to bilo? naivno pitam.
Jesi li čitao Sun Tzua?
Da jesi, zvao bi njegovu strategiju,
Genijalnost pobjede,
Uče me ovi mladci
Kojima su samo pare i ona stvar
U glavi.
Parama se sve može kupiti.
Potkupiti.
Zakupiti.
Zapiti.
Zavesti.
Tvrde ti mladi junaci tipkovnice,
Heroji digitalnog,
Virtualnog doba.
Sun Tzu je njihov idol.
A jeste li vi čitali Makijavelija
I Vladara?,
Da su etika i politika
Dvije različite stvari,
Da svaka vlast kvari
I najbolje sinove domovine?
Što ako je sredstvo koje je opravdavalo cilj,
Samo sebi postalo cilj
I izgubilo smisao, jer
Tko se mača lača, od mača i pogiba?
Zar vas priča o Cezaru i sinu Brutu,
Izdaji, smrti i Martovskim idama
Ničem nije naučila?
Mislim si, a ne kažem.
Šutim i gledam kako se zapališe.
I povlačim se u stranu,
U zadnje redove
Jer im ne vrijedi govoriti.
Danas ratuju dronovi,
Umjetna inteligencija,
Hipersonično oružje,
Sutra će se za nas boriti roboti.
Ginu nevini i siromašni.
Kućama šalju zatvorene limene sanduke,
Dodjeljuju posthumno ordenje
I pucaju počasne plotune.
I Hrabro srce ima
Svoga Brucea.
I Cezar ima svoga Bruta.
I Đinđića ubiše njegovi iz zasjede.
Dosta mi je sudjelovati
U tuđim ratovima.
U mojim sijedim godinama
Ne pomaže ni Sun Tzu.
TE VEČERI
Te su večeri
Svi za stolom pljuvali po Krleži,
Zvali ga nepopravljivom komunjarom,
Socijalistom,
Antiklerikalcem
I ne znam kakvim još ružnim epitetima
Koje ni pas s maslom ne bi proždr’o.
Osjećao sam se kao da deru kožu s mene
Na živo.
Pio sam rakiju za rakijom.
Lokao.
Gasio unutarnju žeđ
I izdajnički šutio
Kao svaki mali poltron,
Provincijalac.
Bio sam najmlađi za stolom.
A obožavao sam Krležu
Zbog ljepote njegove rečenice,
Zbog njegove neponovljive analize
Propasti buržoazije, plemstva, društva,
Zbog realističkog opisa ljudske duše,
Ljudske bijede i niškoristi.
Njegovog opisa hrvatskog jala
Koji je pobjednike vodio u poraze
Jer ne znamo podnijeti
Da je netko bolji u nečemu,
Da netko ima više jer je sposobniji,
Vještiji,
Jer ima više kuraže ili sreće.
Volio sam ga zbog kirurškog seciranja
Hrvatskog prokletstva,
Sluganstva,
Pohlepe
Jer ne trpimo da netko ima veću kuću,
Bolji ili skuplji auto,
Više uspjeha kod cura.
A šutio sam i izdao ga te večeri
Kad su ga svi pljuvali.
Uzalud bi bilo da spominjem njegovo NE
Komunističkom dogmatskom poimanju
Revolucionarne i socijalne književnosti,
Moj obračun sa njima,
Da je potpisao Deklaraciju o hrvatskom jeziku
I nije povukao svoj potpis
Ni po koju cijenu.
Da je napisao Povratak Filipa Latinovića,
Odličan opis kurtizane Bobočke,
Glembajeve i sve drugo.
Da je čeprkao po mentalitetu krčme,
Predgrađa,
Prodanih,
Izgubljenih duša,
Lumpenproleterijata,
Predgrađa,
Alkoholičara koji su utapali tugu
Zato što je južina,
Što je Građanski izgubio,
Zato što su se osjećali nesretnima
I nisu znali biti sretni
Malim stvarima,
Jer su bili normalni u nenormalno vrijeme,
Jer su bili svoji i preponosni
Kad se zbog toga
Gubila glava,
Jer je netko nešto ružno rekao o njima,
Jer je ugled bio važniji od istine,
Od obične, male, ljudske sreće.
Te večeri podvio sam rep.
Šutio.
I zbrisao glumeći da idem na zahod.
Još bi me netko mogao proglasiti
Da sam protiv novog sustava vrijednosti.
Novog sistema.
Novog poretka.
Sramim se te večeri
Kad sam šutio
Dok su pljuvali po Krleži.
Ali, bio sam žutokljunac,
Kanarinac,
Moja riječ nije vrijedila pišljiva boba.
Nije im se vrijedilo suprotstavljati.
Ne bi slušali argumente.
A danas ga ti isti hvale,
Veličaju kao velikog pisca,
Uvijek su branili njegovu vještinu pisanja,
Građenja priče,
Stvaranja fabule,
Majstora stila i opsjena
Čija je istina
Razgolila naše iluzije
Predrasude,
Zablude,
Pogreške,
Izdaje,
Tlapnje,
Čežnje,
(Ne)sreće…..
Slušam i ne vjerujem
Da čujem to što čujem.
Isti ljudi, drugo vrijeme,
A svi smo ostarjeli…
Te sam se vražje večeri
Vraćajući se u prazan podstanarski stan
Ni pijan, ni trijezan,
Najgori,
Zakleo samome sebi
Da ću pisati ma što tko rekao o tome
Što pišem
NORMALNA PJESMA
Kad ćeš ti napisati normalnu pjesmu
Da se nad njom zamisliš
Da se smrzneš od dubine
Ljepote
Snage riječi
Kao Tin Ujević
Ciceron
Platon
Žarko Jovanovski
Siniša Matasović
Sanja Domenuš?
Ništa to tvoje ne valja
Patetika
Ljubavna protetika
Zakašnjela etika
Ništa me tvoje ne dira
U srce
Ne vlaži moje pore
Ništa me ne tjera
Na lupanje srca
I čupanje obrva
Vikala je jutros
Dok sam se k’o vampir
Prije svanuća
Dizao popiti tablete
Za tlak
Za srce
Za ljubav
Za sreću
Za miran dan
Popiti ih i malo sačekati
Skuhati finu kaficu kakvu voli
Onu s jajima
I piti na tanane
Sve su tvoje pjesme lijepe
Posebne
Samo sam se malo zekala
Priznala je
Probudi me u 7
Okrenula mi leđa
I nastavila spavati
Morat ću napisati normalnu pjesmu
DJEČAK KOJI VOLI LIFTOVE
Nekad sam se kao mali
Jako volio voziti liftovima
Zato sam volio posjete stricu
U čijoj je zgradi u Zagrebu
Vozio jedan stari, klepetavi lift
Cupkao je, stenjao, škripao
Ali je u njemu bila milina
Zgrada je bila visoka 10 katova
Stric se zaljubio u mlađu žensku
I volio se penjati stepenicama
Da digne kondiciju i smršavi
Kako bi mogao pratiti
Mladu pucu na penjanje
Do Sljemena
planinskim stazama
A ja sam se volio voziti liftom
Ljude koji su ulazili, izlazili
I čekati ga zajapurenog na vrhu
Dok bi mjesečarskih očiju
Boje ljubavi
Svladao zadnje stepenice
Uvijek bi me podragao po licu
Pitao me za nove pjesme
Nove cure koje sam ganjao
I je li još sanjam
Zato sam jako volio svog strica
Jučer sam u liftu Doma zdravlja
U našem prelijepom Sisku
Sreo istog takvog dječaka
Koji se vozio liftom gore-dolje
Oči bi mu zasjale kao sunce
Kad bi lift krenuo ili stajao
Mama na prvom katu ispred lifta
Preklinjala ga je da stane
A on je stiskao drugi kat
pa prizemlje i smijao se
Jako, jako sretan
Striček, volim se voziti liftom
Slatko mi je povjerio
I podsjetio na dječaka u meni
Koji je jako volio liftove
I bio silno nesretan
Kad je pisalo: pokvaren lift!
Nasmijao sam se tom dječaku
I znam: ima nade za ovaj svijet
Uz takvu djecu koja sanjaju
Ima nade za nas
Ima nade za mene
Sve dok takav dječak živi u meni
Koji voli vožnju liftom
Voziti se kružnim vratima
Pokretnim stepenicama
Vruće buhtle s hot čokoladom
Gacanje po lišću u parku
Samo malo nježnosti
Dok budilica ne otkuca:
Probudi se, vrijeme je za buđenje
Novi je dan, obaveze čekaju!
Dok dječak u meni opet ne oživi!
Al’ i danas ću se voziti tim liftom
U Domu zdravlja gdje išćem
Svoje zdravlje, sebe i svoj mir
Dječak i dalje pobjeđuje u meni
I znam, ma koliko teško bilo
Koliko išijalgis jako boli
Tog dječaka u meni
Nitko mi ne može ukrasti
A moja draga kaže
Da me upravo zato i jako Voli
Bezdušni ljudi
Nemaju šanse dok sam takav
Dječak koji sanja i voli se smijati
Iz zbirke poezije „Nisam htio biti pjesnik”, Sisačka udruga za promicanje alternativne i urbane kulture, Sisak, 2024. godine
