Boemska rapsodija
i sunce govori kroz nas
još jedna lijena bitanga
bez smisla za
konkretan rad
a javlja se i
hochstapler vjetar
pa ponekad i ludi grom
opali iz
naših usta
izbačeni u svijet
poput
maslačkovih padobranaca
plutamo u svojoj
birtiji
kao alge u
prljavoj zavjetrini luke
masne kose
prljave brade
i pijane žene
naša rječitost
jedino je opravdanje
Sve što smo izgubili… . . .
… nekako se već opet
vraća,
obavijeno istovjetnom mrzovoljom.
Slap je sakriven izmaglicom,
a namrštenost
nisko spuštenim obodom šešira.
I sva ta različita zbivanja
zapravo su toli slična
i spuštaju se
jasno određenim putem:
Kao kiša niz žlijeb
ili vjetar niz
padinu brijega.
Svi su poznanici
sputani smijehom
u neprijateljskom okruženju.
Dječačići sline nad trokutom pizze
i trokutom pice.
Napirlitani mudraci,
sa svitom izgladnjelih dama,
veličaju istinsku ljubav
s trajanjem okusa jedne žvakaće gume.
Kolo
vilinskih sestara uznemirene prirode
priprema osvetnički deja vu
(u edukativne svrhe),
na sveprisutnoj hladnoći
koja pali poput tihe vatre.
Taj
pseći pritisak neprestanog drhtanja
govori da obrati teku,
pa sjedimo uz čaj,
pod brezama,
poput p-ruskih odličnika,
zgužvani u očaj,
maramica namočenih u otopinu boli.
A na upit ”Quo vadis, domine?”
odgovorio bih:
”U božju mater!
U spavanje, u nesvijest,
što dalje od sebe
i sličnih.”.
Nevjerica
znoj prisutnih žena
vonja na chili
glasovi im napukli
od leda
prepirke su zasićene grubošću
ogorčenjem neshvaćenih
haljine su kupovale nasumce
nadajući se
da će im pristajati
a kao da su ih razmijenile
jedna s drugom
i nisu pratile čak ni
konfekcijski broj
i šminka im je takva
ko da su se same
međusobno uređivale
( nakon žestoke svađe )
ćud im je šarena, nazlobna
i nestalna
poput tropske klime
nemaju mnogo uspjeha
ni velikih postignuća
i možda bi se
i zaradovale
da znaju da su upamćene
uh, naprosto ne mogu vjerovati
da sam ih ikad volio
Prisilno zajedništvo
kao razdraženi divljak
što sjekirom pretražuje uvredljivo zrcalo
mrzovoljni lovac
koji dere prkosnu nogu jelena
ili kratkovidni vrač
bez oslonca u
sjecištima naborana uzduha
tijelom opipavam starost
krvlju razrijeđujem more
i sve što si
učinila za me
bit će ti vraćeno
u bilo kojoj valuti
osim ljubavi
zaglupljuje me tvoje znanje
jer mi oduzima lutanje
a tvoja vještina
kao dadilja našeg života
uškopila je ponija
i psu ljubimcu zatupila zube
ispolirani gospon robot
i dražesna lady computer
pripremaju mali domjenak
za najbliže prijatelje
i najdalju rodbinu
u foajeu zemljinog staklenika
s početkom u prvoj apokaliptičnoj uri
dana D
sav prihod ide u dobrotvorne svrhe
za operaciju promjene spola mjeseca
i presađivanje noktiju zmaja
na glavu zvijeri
napomena: obvezatno vezati kravate
preko uznojenih spolovila
a smokingom sakriti prištave guzove
i nabujale šuljeve
Ostarjela ljepotica
nepismena plemkinja
s bičem o lijevom bedru
i s kokosovim orahom namjesto sise
možda ni ne zna
da već je zaražena očajem
a taj će uljez
uzdrmati njenu oholost
rastrčani je pas ptičar
benasto upao u blato
a ovisnost o raskoši
mršti je dugovima
i onaj njen otmjeni bijes
pretvara u jad
podmukli konjušar
potajno muči njenog konja
a nakazna luda
zlurado se smijulji
milujući ispod stola
njenu nogu umreženu venama
neprijatelj ju je opkolio
kao bršljan prozore
pa gađa njen zamak
užarenim staračkim pjegama
a i znanice su
zaslonile osmijehe
otkad ih ne zasipa
burmutom ni šećerom
odveć neovisna
da bi se pokorila mužu
nezasitna goropadna nevjerna
ni ljubavnike nije zadržala
samoživa poput zemlje
djecu je otpustila
nemarom i smutnjama
pa tako veličajno divlja
ostala je sama
a sjećam se
voljela je onako
ko seoska mačka
klala je ptice
i donosila ih
svakog dana
pred kućna vrata
