30/11/2022
Pretraga
Zoran Krstić. Koloomna – STVARATI USPRKOS SVEMU

Zoran Krstić. Koloomna – STVARATI USPRKOS SVEMU

U svome sam djetinjstvu povjerovao da će se svijet prilagođavati meni, da ću ga oblikovati prema svojim željama i potrebama, onako kako danas oblikujem svoju frizuru. Naivnom i bedastom poput Pinokija, gradsko okružje izgledalo mi je poput bajkovitog poligona s pečenjarima kestena, luna parkovima i kinematografima, a prilikom posjeta selu, činilo mi se da bezbrižni seljaci jutrom samo trebaju izabrati hoće li se taj dan igrati srpovima ili kosama, upregnuti konje ili volove. Svoju sam budućnost vidio onakvom kakvu sam upoznao u reklami za zubnu pastu: kao radosno buđenje pod zrakama sunca na toploj plaži, u vreći za spavanje, pored nasmijane djevojke. ‘’O Bože, Bože, sjeti se / svih obećanja blistavih / što si ih meni zadao.” govori Tin u ‘’Svakidašnjoj jadikovci’’.  No obećanja, pa ni razočaranja, nije nam dao Bog nego smo ih primili od našeg ljudskog svijeta, onog koji smo sami stvorili. U blaženom sam djetinjstvu svoje roditelje, rođake, znance i sebe, doživljavao kao besmrtna bića, ali život me ubrzo grubo razuvjerio, riješio me mojih iluzija.

I prošla 2021. bila je godina povećanog mortaliteta, u Hrvatskoj i u svim zemljama regije. Kao i za vrijeme rata, takva me pojava natjerala na razmišljanje o smislu svih naših aktivnosti, stremljenja i nastojanja. Rodivši se, bijemo već unaprijed izgubljenu bitku, igramo utakmicu u kojoj, dobro znamo, ne možemo pobijediti. Pred smrću, sva materijalna i kulturna postignuća gube vrijednost, poglavito danas kad je vrlo izvjestan nestanak čovjeka ne samo kao pojedinca već i kao vrste koja nastanjuje planet Zemlju. “Automobili i kuće / planine i mora / što god odabereš / iza svega je kraj”, sjećam se poetskog pesimizma rock skupine “Vešmašins” u kojoj sam nekoć, kao mladić, diletantski svirao bas gitaru. Svejedno je jurimo li za stjecanjem imovine, bavimo li se znanstvenom, kulturnom, političkom ili bilo kojom drugom djelatnošću, smrt će nemilosrdno obezvrijediti sve naše napore, zaustaviti nas u otkrivanju tajne postojanja. Neki su se utekli vjeri, drugi posjećuju psihijatre, ali  nijedno ne donosi trajnu utjehu. “Stalna na tom svijetu samo mijena jest”, upozorava nas Petar Preradović. Napuštene kuće i cijela sela, na potezu od Istre do Bugarske, neumoljivo svjedoče o tragici našeg postojanja, o nepostojanosti ljudskih vrijednosti: ono što je jedna generacija mukotrpno znojem stvarala, druga fanatično krvlju branila kao svoje, treća elegantnim odlaskom opet pretvara u ničije. Najveća djela antike nepovratno su izgubljena, izgorjela je aleksandrijska biblioteka, ratovi su zbrisali veličanstvene građevine pa ipak, čovjek i dalje ima nagon za stvaranjem. Ljudska je imaginacija, osim što je izumila najgrozomornije sprave za mučenje neistomišljenika, pored svemirskog broda, računala i električnog automobila, iznjedrila i zabilježila neke od najtoplijih i(li) najduhovitijih priča o našem boravku u zemaljskom raju i paklu. Ljubav i humor dva su najveća dosega ograničene ljudske spoznaje, oruđe i oružje kojim bar nakratko možemo pobijediti smrt(nost), narugati joj se, ostavši u pamćenju članova obitelji i prijatelja koji ostaju iza nas. Živjeći i čitajući, učio sam i učim od najvećih umova, pa oblikujući misli i riječi u pjesme i prozu (osim što ih obilato natapam gorčinom), nastojim ih uvijek začiniti humorom, ludošću i ljubavlju: to su izbori koji nam u život unose više digniteta i ugode. I premda je pisanje jedna vrst mazohizma, ne pokušavam gasiti potrebu da barem sebi i svojim najbližima pojasnim motive svog ponašanja, razloge sreće i nezadovoljstva, razumijevanja i neslaganja s drugim ljudima. Svako objavljeno djelo blagotvorni je melem, adekvatna utjeha autoru, pomoć u prihvaćanju prolaznosti i starosti. Najveći problem te starosti jest to što nam u umu ostaju sve čežnje, želje i potrebe mladosti, a tijelo gubi snagu i zdravlje te ih više ne može pratiti, ispunjavati ni zadovoljavati. Kako pobijediti tjeskobna razmišljanja i unatoč svemu pokušati pronaći mir i zadovoljstvo? Često se prisjećam nekih scena iz Zafranovićeva filma “Pad Italije”. Maleni razmetljivac, vođa jedne skupine talijanskih fašista – crnokošuljaša, papagajski ponavlja: “Teatar, sve je teatar!”. U tom ga uvjerenju ne uspije pokolebati ni osobna tragedija, oduzetost donjeg dijela tijela uslijed ranjavanja od partizanskog metka. Na trenutke mi izgleda da je taj “renesansni zlikovac”, dijabolični homo ludens, pronašao recept za sreću u životu.

Idem tamo gdje je sve po mom” pjeva grupa Jinx. Samo, gdje bi to moglo biti sve po mom? Ukoliko bi to bilo stanje, mislim da ga nije moguće postići ni uzimanjem raznoraznih opijata ni kratkotrajnim bijegom u svijet (lijepih) snova, već možda samo upražnjavanjem  neke aktivnosti koja nas veseli. Ukoliko bi to bilo mjesto, takvo je mjesto jedino moj dom jer samo je u njem sve po mom. Srećom, razvijeni je europski svijet toliko napredovao da danas, barem u svom “brlogu”, u svojoj “Ježevoj kućici” (mi sretni, koji je imamo) možemo mirno boraviti i spavati. U ne tako davna vremena, u kuću nam je, u svako doba, mogla upasti i nanijeti nam zlo svaka šuša, nasilnik domaćeg ili stranog podrijetla i to je bila opća, česta pojava. Danas je, ipak, na djelu vladavina mira i zakona i takvi se upadi događaju samo sporadično, u iznimno rijetkim slučajevima. Taj moj kućni mir, uz obiteljsku ljubav, slogu i razumijevanje, dovoljan je razlog za sreću. Ugošćavati svoju odraslu djecu i drage prijatelje, čitati i piskarati u svom toplom, udobnom kutku, sve je što mi je potrebno. U pjesmi “Sergeju Jesenjinu”, Vladimir Majakovski otkriva mi istinu: “ Na svijetu / umrijeti / nije teško. / Stvarati život / daleko je teže.”.      

Written by
Zoran Krstić

booke.hr

U književnom časopisu booke.hr publici pružamo kvalitetne radove pjesnika, pisaca i književnika iz Hrvatske i susjednih zemalja. Uz Blitz vijesti, kritiku i kolumnu, našim ćemo gostima postavljati pitanja izbjegavajući standardne, po shemi vođene razgovore, te i na taj način promovirati kulturne vrijednosti, promicati ih i poticati svoju publiku na povezivanje, razvijanje dijaloga i razmjenu mišljenja.

Kontakt