Omer Ć. Ibrahimagić
Omer Ć. Ibrahimagić (Tuzla, 1968.) je ostavio svoje pjesme, priče i putopise u preko 130 bosanskohercegovačkih i regionalnih časopisa, listova, portala i fanzina. Publicirao je knjige: „Boje Sunca“ (2000.), „Šest bijelih mantila“ (2007.- zbirka pjesama ljekara-liječnika), „Ćilibar i perle“ (2007. i 2008.), „Obične riječi“ (2012.), „Vaša priča, naša knjiga“ (2012.), „Poznavanje prirode i društva“ (2014.), „Dobre godine“ (2018.), „Pogled na moj svijet“ (2018.), „Memento vivere“ (2021.), „Nevidljiva Bosna“ (2023., s Mehmedom Đedovićem).
Primio je nagrade: „Mak Dizdar“, „Fondacije za izdavaštvo“, „Simha Kabiljo“, „Dr Esad Sadiković“ (u dva navrata), „Marko Martinović Car“, lista „Večernje novine“ i udruženja „Mladi Muslimani“. Bio je tri puta u užem izboru za regionalnu nagradu „Lapis Histriae“, a jednom za bosanskohercegovačku nagradu „Musa Ćazim Ćatić“. Antologiziran je za pripovijetku, kratku priču i pjesmu.
Član je Društva pisaca Bosne i Hercegovine i P.E.N. Centra Bosne i Hercegovine. Ljekar-liječnik, radi u Klinici za neurologiju Univerzitetskog kliničkog centra u Tuzli. Doktor je medicinskih znanosti i redovni profesor (u trajnom zvanju) na Univerzitetu u Tuzli. Oženjen je, otac kćerke i sina. Živi u rodnom gradu.
