Robert Janeš
Bit ću ozbiljan pa reći da se zovem Robert, vjerovali ili ne, a prezivam Janeš. Otac sam troje prekrasne djece i volio bih reći da su ona najbolje što sam u životu napravio, ali kako su njih troje najzaslužniji za to tko su i kakvi su, ne mogu si te zasluge pripisati.
A ne, ne, nisam još gotov, nije to sve. Rođen sam 1959. I još sam poprilično živahan. Evo sam u oktobru 2017. propješačio 800 km za 25 dana u Španjolskoj! Imam i još uvijek žive svjedoke.
Po struci arhić, pišem pjesme i priče, ima ih objavljenih u časopisu Kvaka, na Književnosti uživo, na portalu Metafora.hr, u sisačkim Riječima, u zborniku haiku poezije Zvuk vode, u Zborniku Dok vlakovi prolaze u izdanju Gradske knjižnice Dugo Selo koji je objedinio 50 autora.
Povremeno se pojavim na zagrebačkoj poetskoj tribini Jutro poezije pa nešto tamo i pročitam dok me ne izbace, onda i na sisačkoj Stihovnici (kod Siniše Matasovića) u čijem Zborniku mi je objavljena pjesma, pa na večerima također sisačkog Zalogaja poezije, sudjelovao sam na Seksotinovu, čitao erotsku poeziju i prozu koja se može naći i na Seksoteci Marine Krleže. Bio sam gost u radio emisiji Igračka vjetrova na Radio Martinu koju vodi Slavica Šarović.
Volontirao sam više godina u sklopu udruge Ludruga, učestvovao na njihovim radionicama i amaterski glumio u predstavi S one strane ogledala, a trenutno sam i zaposlen u Ludruzi kao voditelj ureda i stručni suradnik na projektu „Uspostava mobilnih timova peer podrške u zajednici za osobe sa psihosocijalnim teškoćama“.
Također sam 2018. s amaterskom glumačkom grupom iz Petrinje koju je formirala i vodila Matea Andrić, nastupio u predstavi Gospoda Glembayevi u ulozi Ignjata Glembaya. I umro na kraju drugog čina.
Priča o prošlim brakovima, sretnim i nesretnim vezama, legalizacijama, obrađivanju vrta, utjecaju gama zraka na sablasne nevene itd. tako je floskularna da vas vjerojatno neće zanimati pa vam o tome neću pisati. Bar ne ovdje. Toga ionako ima u onome što inače pišem.
Ostalog se ne sjećam.
