Boris Kvaternik

Rođen je u Zagrebu 1987. godine. Diplomirao je kroatistiku i indologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 2014. godine.
Do sad je objavljivao poeziju i prozu na stranicama kao što su Na vrh jezika, Poezin, Svijet Kulture, Knjigomat, Prozaonline, Bundolo, Diogen, Društvo živih pjesnika, Fiction Playgrounds, Zvona i nari, itd. Objavljivan je u tiskanim časopisima i novinama kao što su Večernji list, Avangrad, Jat, Balkan express, The Split Mind, Fantom slobode, Universitas i dr. Radovi su mu izašli u zbornicima Junaci urbane bede, Moj tata plače u kinodvoranama, Hrvatska mlada lirika 2, Petrinjske staze, Dok vlakovi prolaze, Vlakovi još prolaze, Zbornik IV. gornjogradskog književnog festivala, kao i u dvama Antologijama Jutra poezije (2010. i 2020.) te u Sferakonovim zbirkama fantastike i naučne fantastike Sfumato, Abeceda beskraja i Svjetla dalekih obala.
Rukopis pjesničke zbirke Razglednica od soli javno mu je pohvaljen na natječaju „Anđelko Novaković“ za 2017. godinu. Ušao je u uži izbor za nagradu „Mak Dizdar“ i nagradu „Sfera“ 2018. godine. U 2019. godini dospio je do finala online poetskog natjecanja „Mili dueli“. Također, ušao je i u širi izbor za nagradu „Na vrh jezika“ 2018. i 2020. godine.
Od ostalih spisateljskih angažmana, autor je pjesničkog predgovora izložbe „Dođe tako čovjeku“ akademskog grafičara Davora Dmitrovića, kao i znanstvenih radova „Revolucionarni potencijal i aktualnost pojedinih buddhističkih koncepata“ (Fantom slobode, 2018) i „Barlaam i Jozafar: Sličnosti i razlike između indijske legende o Buddhi i njezine kristijanizirane verzije iz starije hrvatske književnosti“ (Riječi, 2021.).
Povremeno piše te objavljuje književne, filmske i glazbene recenzije.